Danas, pogotovo kod djece i adolescenata, igranje videoigara (Willoughby, 2008, prema Bilić i Ljubin Golub, 2011) te pretraživanje interneta postaje čest način provođenja vremena. Dok kod većine ljudi korištenje interneta prolazi bez značajnih poteškoća za zdravlje, u određenog broja osoba dolazi do razvoja disfunkcionalne upotrebe interneta i prekomjernog igranja (online) igrica (Jurman i sur., 2017). Najčešće aktivnosti kojima se korisnici bave na internetu su online kockanje, aktivnost na društvenim mrežama, razgovor s drugima u igricama i gledanje pornografije (Jurman i sur., 2017).
Kao i ostale bihevioralne i kognitivne ovisnosti, tako i pretjerana upotreba interneta (ponekad nazivana i ovisnost o internetu) nosi sa sobom mnogobrojne zdravstvene i socijalne probleme, a samo neki od tih problema su problemi sa spavanjem, umor koji se javlja zbog neispavanosti, problemi funkcioniranja u akademskom životu i na poslu, pad imuniteta i podložnost bolesti (Jurman i sur., 2017). Također, istraživanja su pokazala kako anksioznost i depresija imaju psihopatološke simptome povezane s ovisnosti o internetu, odnosno, depresivni i anksiozni simptomi se pojačavaju s intenzitetom ovisnosti o internetu, a ovisnost o internetu povećava disfunkcionalne stavove (Taymur i sur., 2016; prema Jurman i sur., 2017).
Uz navedeno, pokazalo se kako pretjerano korištenje interneta povećava osjećaj osamljenosti u studentskoj populaciji i da online socijalni kontakti s prijateljima i obitelji nisu adekvatna alternativa za smanjivanje osjećaja usamljenosti za socijalne kontakte uživo (Yao i sur; prema Jurman i sur., 2017).
Zastupljenost ovisnosti o internetskim videoigrama varira, no pretpostavlja se kako se sveukupna prevalencija ovisnosti o internetskim video igricama kreće između 0,7% i 27,5% (Mihara i Higuchi, 2017; prema Andrijašević, 2022).
Longitudinalno istraživanje (Mihara i Higuchi 2017; prema Andrijašević, 2022) pokazalo je kako su neki od ustanovljenih rizičnih čimbenika za razvijanje ovisnosti o video igrama učestalo provođenje vremena igrajući videoigrice, rana dob početka igranja, pozitivan stav prema igranju, disfunkcionalna obitelj, usamljenost, impulzivnost, manja socijalna angažiranost i integracija, nisko samopouzdanje, problematično ponašanje, nezadovoljstvo vlastitim životom te psihijatrijski komorbiditeti, dok se muški spol pokazao kao najprisutniji rizični čimbenik (Wölfling i sur. 2008; prema Andrijašević, 2022). Pretjerano igranje videoigara povezano je sa slabijim školskim postignućem (Anand, 2007; prema Bilić i Ljubin Golub, 2011 ), zloporabom alkohola i droga i slabijim odnosima s roditeljima i prijateljima (Padilla i sur., 2008; prema Bilić i Ljubin Golub, 2011), a može uzrokovati i probleme pažnje (Tahiroglu i sur., 2010; prema Bilić i Ljubin Golub, 2011). Također, igranje nasilnih videoigara povećava agresivnost kod osoba kod kojih struktura ličnosti podržava agresivne kognicije i agresivno ponašanje (Bilić i Ljubin Golub, 2011).
Puharić i sur. (2014) navode da istraživači ovisnosti mladih o internetu veliki naglasak stavljaju na potrebu ranog otkrivanja ovisnosti te rane intervencije kod ovisnika o internetu i drugim medijima. Iako su ovisnost o internetu i video igricama relativno nove ovisnosti, zbog čega imaju i sam naziv moderne ovisnosti, postoje brojni preventivni programi koje odgojno-obrazovne ustanove mogu provoditi kao i savjeti roditeljima kako u vlastitom domu prevenirati razvoj ovisnosti. Prevencija ovisnosti trebala bi obuhvaćati kontrolirano korištenje medija kao i redovito nadziranje medija koje dijete koristi, njihov sadržaj i trajanje korištenja. Također, trebala bi se stvoriti pozitivna atmosfera u kojoj se može slobodno i bez straha razgovarati o sadržaju medija, njihovom korištenju i problemima koje izazivaju kod djeteta (Krnjaić, 2022). Dakle, ključ prevencije razvoja ovisnosti o medijima kod djece je rana uključenost roditelja i odgojno-obrazovnih ustanova u preventivne programe i osposobljavanje istih za provođenje programa. Za kraj, važno je naglasiti da nikako ne treba odbacivati tehnologiju i pokušavati ju izbjeći, jer kako ima negativnih posljedica, tehnologija nosi i brojne pozitivne mogućnosti i utjecaje. Bitno ju je odgovorno prihvatiti, prilagoditi se i izvući najbolje moguće, a u isto vrijeme pritom paziti na dobrobit svih, a posebno djece i mladih (Krnjaić, 2022).
Piše: Romana Ruškan, volonterka
Literatura
- Andrijašević, S. (2022). Moderne ovisnosti (Undergraduate thesis). Retrieved from https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:199:035421
- Bilić, V. i Ljubin Golub, T. (2011). Patološko igranje videoigara: uloga spola, samopoštovanja i edukacijske sredine. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 47(2), 1-13.
- Jurman, J., Boričević Maršanić, V., Paradžik, L., Karapetrić Bolfan, L., & Javornik, S. (2017). Ovisnost o internetu i video igrama. Socijalna psihijatrija, 45(1), 36-42.
- Krnjaić, N. (2022). PREVENCIJA OVISNOSTI O MEDIJIMA KOD DJECE ŠKOLSKE DOBI (Završni rad). Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:172:975914
